Fitoplankton (phytoplankton)
Kolika je stvarna kompleksnost održavanja jednog morskog akvarijuma najbolje može da se uvidi kada se diskutuje o mikro algama. Toliko toga je već rečeno u vezi kontrole rasta mikro algi i nekako spontano sav fokus akvarista ide u tom smeru. Ipak, verovali ili ne, mikro alge su naš veliki prijatelj a naši stanovnici morskog akvarijuma će da uživaju sve pogodnosti ovih malih živih bića. Dobro, ne baš sve, tu su nam izuzetno mrske cyanobacteria alge radi kojih se toliko i priča o kontroli rasta algi pa zatim i neke diatomne (diatoms) alge, zatim filamentne (filamentous) alge kao cladophora i još neke alge među kojima nam je dobro poznata bryopsis alga.
Da bi sve ovo malo pojasnio, prvo da kažem šta je to u stvari fitoplankton .
Fitoplankton je termin koji se koristi za male biljke ili organizame nalik na biljke (diatomi) koji slobodno lebde u vodi. Reč je nastala od phyto što označava biljke i plankton koja označava mali organizam koja lebdi u vodi.
Sve ovo i ne bi bilo toliko bitno da fitoplankton ne pretstavlja osnovu odnosno sam početak složenog lanca ishrane u prirodi. Tu se i nameče ključno pitanje u vezi fitoplanktona a to je da li nam je ovo potrebno u akvarijumu.
Mnoge živi organizmi u našem morskom akvarijumu se hrane direktno fitoplanktonom a pored njih tu su još i drugi organizmi koji se hrane tim životinjama. Kao što se vidi lanac ishrane. Sve to i ne bi bio toliki problem da taj fitoplankton ne stvara pojedine lipide (masne kiseline) koje drugi viši organizmi nisu u stanju da generišu a izuzetno su im potrenbi za rast i razvoj. Tu spadaju OMEGA-3 masne kiseline gde docosahexaenoic i eicosapentaenoic kiseline dolaze iz tih fitoplanktona.
Koliko je ovaj izvor hranjivih materija bitan odnosno esencijalan pokazuje i to da se nije ostvarivao dobar uspeh u razvoju i rastu mladih organizama koji su se hranili sa artemijom (zooplankton) baš iz tog razloga što artemija ne sadrzi gore pomenute masne kiseline. Otkrivanjem te važnosti došlo se do bitnog napretka u razvoju mladih organizama. Daljim ispitivanjem se došlo i do dokaza da one učestvuju i u izgradnji imunog sistema. Da sada ja nepišem dalje u vezi važnosti tih lipida za razvoj živih bića jer i nisam kompetentan za to a koga zanima sigurno može da nađe dobar izvor informacija i da se informiše dalje i više.
Pošto smo videli kolika je važnost fitoplanktona možemo malo da se osvrnemo i na naš akvarijum. Mi se borimo protiv rasta algi na svaki moguči način i u suštini i nemamo kontrolu nad rastom pojedinih fitoplanktona u selektivnom smislu. Tu prednjači održavanje fosfata, amonijaka i nitrata na vrlo niskom nivou. Pored toga, protein skimmer odigrava izuzetno veliku ulogu u kontroli fitoplanktona kao i mehanički filteri. I akvarijumi koji rade bez protein skimmera koji koriste isključivo aktivni ugalj ili mangrove filtriranje nemaju zabeleženo povečanje fitoplanktona u odnosu na sistem sa protein skimmer-om.
Ti korisni fitoplanktoni u morskoj akvaristici su uglavnom tri sledeče alge mada ih ima još: Chlorella, Isochrysis i Dunaliella.
Tu se i vračamo na početno pitanje a to je da li su ovi fitoplanktoni neophodni u našem akvarijumu i ako jesu kako da se sve dovede na svoje mesto. Jedan vrlo bitan faktor u vezi morske akvaristike je i taj da li naši organizmi u akvarijumu žive ili životare. Ako se odlučimo da imamo akvarijum u kome će stanovnici da životare onda je odgovor da nam fitoplankton nije potreban i da možemo bez njega. Taj odgovor je često prisutan čak i od akvarista koji gaje recimo tubeworms, chtistmas tree ili clams. Ako želimo da nam akvarijum bude u najboljem redu sa dobrim rastom i reprodukcijom živih organizama onda je odgovor sasvim jasan.
Da bi potstakli razvijanje fitoplanktona mi treba da obezbedimo dovoljno hranjivih sastojaka što znači da ne treba tako revnosno da uklanjamo ostatke hrane ili da hranimo samo ribe u minimalno mogučoj meri. Ipak takav način će da dovede do rasta svih algi uključujući i cyanobacteria. Kompromis je nađen u upotrebi HUFA (highly unsaturated fatty acid) obogačenoj hrani, suvih fitoplanktona ili u razvijanju sopstvenog fitoplanktona. Postoji više načina da se dobije fitoplankton i svaki je manje više mučan. Iz tog razloga je bolje koristiti već pripremljeni komercijalni fitoplankton kulturu u kojoj su zastupljeni samo korisni fitoplanktoni a naš posao bi bio sličan poslu razvijanja artemije. Tako pripremljeni fitoplankton se jednostavno dodaje u akvarijum bez bojazni da zasejavamo i kulturu nepoželjnih mikro algi a sav nas trud će da se pokaže u dobrom napredovanju i reprodukciji korala.
By Robert Beke